Mr. sc., dipl. ing. poljoprivrede
Trideset pet godina uz one koji žive od zemlje.
Rođen sam 5. septembra 1965. u Rakovcu kod Bratunca. Diplomirao sam 1990. na Poljoprivrednom fakultetu u Sarajevu, na Katedri za fitopatologiju, a 2017. magistrirao na Poljoprivredno-prehrambenom fakultetu, na odsjeku Ekonomika poljoprivrede i prehrambene industrije. Živim i radim u Živinicama.
U ratu sam radio ono što sam jedino znao — pomagao ljudima da proizvedu hranu. Poslije rata sam kroz Luteranski svjetski savez šest godina radio na obnovi poljoprivrede u povratničkim i prognaničkim naseljima Tuzlanskog kantona, Podrinja i Posavine. Od 2005. sam sekretar Udruženja za poljoprivredu, prehrambenu industriju, šumarstvo, drvnu industriju i vodoprivredu u Kantonalnoj privrednoj komori Tuzla.
Četiri godine sam bio spoljni saradnik na Odsjeku za agronomiju Tehnološkog fakulteta Univerziteta u Tuzli, na katedrama za fitopatologiju i zadrugarstvo. Prije toga profesor stručne nastave u Poljoprivrednoj srednjoj školi u Živinicama.
Znam kako izgleda vaše jutro. Znam šta je kad padne cijena mlijeka poslije godinu dana muke, kad suša pojede ono što ste sadili u proljeće, kad vam dijete kaže da odlazi jer se od zemlje ne može živjeti. To nisam čitao — to sam gledao, izbliza, decenijama.
Trideset pet godina, sve u poljoprivredi ovog kantona i oko njega.
Sekretar Udruženja za poljoprivredu, prehrambenu industriju, šumarstvo, drvnu industriju i vodoprivredu TK. Član tima u Centru za regionalnu saradnju. Konsultant na IPA projektima prekogranične saradnje u poljoprivredi.
Spoljni saradnik i stručnjak iz prakse na Odsjeku za agronomiju — katedre za fitopatologiju, zadrugarstvo te organska i mineralna gnojiva.
Stručni konsultant i organizator proizvodnje. Razvoj mikrokreditne linije za primarnu poljoprivrednu proizvodnju, obnova proizvodnje u povratničkim naseljima, edukacija proizvođača, razvoj stočarstva.
Profesor stručne nastave i razredni starješina u Poljoprivrednoj srednjoj školi.
Organizator proizvodnje i stručno lice u kooperativnoj proizvodnji duhana na području Bijeljine, Brčkog, Orašja i Bosanskog Šamca, potom Živinica, Banovića, Srebrenika i Tuzle.
Diplomirao 1990. na Katedri za fitopatologiju. Magistrirao 2017. na Poljoprivredno-prehrambenom fakultetu — Ekonomika poljoprivrede i prehrambene industrije. Škola ekološke proizvodnje hrane, Avalon, Holandija. Strateški menadžment, Ekonomski fakultet Tuzla.
Ovo nisu planovi. Ovo su projekti koje sam vodio na terenu, s ljudima koji su počinjali od nule.
Dokument sam napisao prije ove kampanje, a ne zbog nje. Petnaest ciljeva, sa mjerama, finansijskim okvirom i brojkama koje se mogu provjeriti. Sve u kantonalnoj nadležnosti.
Prioritet proizvodima koji čine osnovu prehrane: mlijeko, meso, jaja, gljive, krompir, žitarice, povrće, voće, med. Rast domaće proizvodnje za 40–60%.
Ne mogu sve proizvodnje imati isti status. Mlijeko, meso, jaja, povrće, voće i pčelarstvo u prvi prioritet.
Umjesto podsticaja „po proizvodnji“, kombinovani model: osnovni, razvojni, investicioni, tržišni, te posebni za mlade, žene i udruživanje.
Kantonalni sistem robnih rezervi — pšenica, kukuruz, brašno, ulje, šećer, mlijeko u prahu. Brza reakcija u krizama.
Mini mljekare, klaonice, hladnjače, pakirnice i pogoni za preradu voća i povrća — da dodana vrijednost ostane u kantonu.
Regionalni sistemi, akumulacije, bunari, kap po kap i digitalno upravljanje. Najmanje 10.000 hektara do 2034.
GIS baze parcela, satelitski monitoring, digitalni katastar proizvodnje, elektronski zahtjevi i sistem ranog upozoravanja na bolesti.
Stručnjaci u svakoj općini za stočarstvo, voćarstvo, povrtlarstvo, ekonomiku, EU fondove i digitalnu poljoprivredu — partner, ne administracija.
Grantovi za početak, subvencije za kupovinu zemljišta, povoljni krediti, mentorstvo, besplatna edukacija i poreske olakšice.
Zaustaviti prenamjenu najkvalitetnijeg zemljišta, komasacija usitnjenih parcela, uređenje zapuštenog zemljišta, sistem zakupa državnog.
Proizvođačke organizacije, zadruge, regionalni distributivni centri, zajednička nabavka i zajednički marketing.
Bez prerade nema dugoročnog razvoja. Mljekarska i mesna industrija, prerada voća, povrća i meda, sušare, hladnjače.
Povezati proizvođače, zadruge, prerađivače, trgovačke lance i javne ustanove. Veća sigurnost plasmana, manji tržišni rizik.
Škole, vrtići, bolnice, studentski domovi i javne kuhinje kupuju domaće — kroz kriterije kvaliteta, svježine i sezonalnosti.
Poljski putevi, elektrifikacija, internet, vodovod, kanalizacija i navodnjavanje. Bez toga nema ostanka na selu.
Brojke po kojima se ovaj plan može mjeriti — i po kojima me možete provjeriti.
Uvijek sam bio među narodom i namjeravam tako i ostati, prošao ovaj izbor kako prošao. Ako imate primjedbi, napišite mi. Čitat ću sve.
Primjedbe, prijedlozi i pitanja su dobrodošli. Na sve se odgovara.